Prijepolje - Započeta 8.maja, pa otkazana zbog nedostatka kvoruma, osma
sednica Skupštine opštine Prijepolje, svoj četvrti nastavak imala je više od
mesec dana kasnije. Ovoga puta, odbornici i opozicije i koalicione većine nisu
raspravljali ni o jednom preostalom izveštaju o radu javnih ustanova i
institucija koje se finansiraju iz budžeta.
Jedino je odbornica
Alisa Talović, u okviru razmatranja izveštaja o radu prijepoljskog Muzeja
iskazala nezadovoljstvo tretmanom objekata islamske kulture, jer ni jedan nije
u funkciji, iako se godinama nalaze među prioritetima i planovima rada ove
ustanove. Odbornica Talović je iznela mišljenje da se tu gotovo ništa nije
uradilo. Reč je o Jusufagića kući, kao primeru gradske kuće sa tipičnim načinom
stanovanja i življenja karakterističnim za muslimanske običaje, koja je prošle
godine prvi put zaštićena od propadanja, iako je ovaj objekat opština otkupila
od vlasnika u cilju zaštite i prezentacije pre više od 30 godina. Naime,
rekonstruisan je krov, prozori i fasada ali je kuća i dalje van turističke i
muzejske mape obilazaka jer nije u funkciji.
Očekivalo se mnogo i
od Musale jer su rađeni minimalni arheološki radovi, ali se dalje ništa nije
učinilo, kao što nije ni sa Jusovića kulom jer je projekat rekonstrukcije
Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kraljeva naišao na neodobravanje.
Direktor Muzeja Slavoljub Pušica je veoma oštro reagovao na ove konstatacije
odbornice Talović, ne slažući se jer smatra da je upravo ovaj Muzej najviše u
Srbiji učinio na istraživanju spomenika islamske kulture, a to što ni jedan
nije rekonstruisan i nije u funkciji smatra da je u ingerencijama drugih.
Tek je informacija o
toku priprema za predstojeće, jubilarne, 50. MOSI u Prijepolju izazvala
raspravu i brojne oprečne komentare odbornika. Odbornici opozicije su tražili
detaljnije informacije, potom su iskazali sumnju u regularnost izbora izvođača
radova, neki smatraju da je previše akcenat stavljen na popravke i
rekonstrukciju gradskih ulica,a malo na sportske objekte, te da je propuštena
šansa da Prijepolje konačno dobije bazen. Ovako, plivačka takmičenja neće biti
ni održana.
Kako je rekao
predsednik opštine Emir Hašimbegović, sredstva za infrastrukturu su dobijena od
nadležnog ministarstva i moraju se za to i utrošiti i ovo je bila prilika da se
ulice u centru grada rekonstruišu posle više decenija. Na žalost, izostala su
planirana sredstva i za rekonstrukciju i sanaciju sportskih objekata koja su
bila obećana, što je dovelo opštinu i organizatore u situaciju da sve sportske
objekte rekonstruišu, revitalizuju i osposobe do početka MOSI o trošku opštine,
odnosno biće uložena budžetska sredstva.
Rebalans budžeta je
neizbežan ne samo zbog nepredviđenih ulaganja u sportske terene, već i zbog
donošenja novih poreskih zakona u Skupštini Srbije zbog čega će prijepoljski
opštinski budžet biti „kraći“ za 56 miliona od planiranih za ovu godinu. To je
sopštio predsednik Skupštine opštine Vukosav Tomašević, dok je predsednik
opštine Hašimbegović uverio odbornike i javnost da se budžet ostvaruje prema
planu, da nema nikakvih problema, niti zastoja kad je reč o obavezama prema
budžetskim korisnicima.
Samo četiri dana
kasnije, i to u subotu,održano je i deveto zasedanje, zakazano po hitnom
postupku, kako bi se u poslednjem roku koji je predvidela Vlada Srbije, usvojio
završni račun budžeta za prošlu godinu. To je uspešno obavljeno, ali posle
rasprave o promeni statuta javnih preduzeća kako bi se uskladili sa propisima o
novom načinu izbora direktora, zbog nedostatka kvoruma i ova sednica, kao i
mnoge pre toga, je prekinuta, a nastavak će uslediti.
Ono što je ipak
obeležilo skupštinsku sednicu po hitnom postupku je insistiranje da se na
dnevni red stavi pitanje vezano za uvođenje nastave na bosanskom jeziku u
prijepoljske osnovne i srednje škole, zbog čega je čak došlo i do blokade
skupštinske govornice. Tako je ova tačka uvrštena kao poslednja na dnevni red
devete sednice.
Pisma ministru
Obradoviću
Predsednik Skupštine opštine Prijepolje
Vukosav Tomašević uputio je zahtev ministru Žarku Obradoviću i Ministarstvu
prosvete kojim traži informaciju u vezi uvođenja bosanskog jezika u školske
ustanove, napominjući da je na zahtev više odborničkih grupa u dnevni red
sednice uvrštena ova informacija i da ovo pitanje izaziva veliko interesovanje
kako odbornika, tako i građana i šire javnosti, te da je kvalitetnu raspravu
moguće voditi na osnovu činjenica kojima raspolaže nadležno ministarstvo.
Istovremeno, Nedžad Hodžić, član Opštinskog veća, takođe je uputio pismo
ministru Obradoviću vezano za uvođenje bosanskog jezika. Hodžić je u lokalnoj
vlasti zadužen za praćenje aktivnosti o obrazovanju i u pismu ministru postavio
je pitanje:“Da li učenici škola u Prijepolju bošnjačke nacionalnosti, imaju
pravo na uvođenje nastave na bosanskom jeziku“?
Sprečiti da
polupismeni predaju bosanski
Odbornica Elma Bukvić u okviru odborničkih
pitanja tražila je od odgovornih u prijepoljskoj opštini da spreče zloupotrebe
vezane za uvođenje bosanskog jezika u škole i vrtiće u prijepoljskoj opštini.
Ona je navela primere da se po vrtićima i školama održavaju dvočasovni kursevi
ovog jezika, a potom polaznicima izdaju sertifikati, prozivajući Esada
Džudževića kao organizatora. Odbornica Bukvić smatra da to nije način da se
uvodi bosanski jezik jer se na takav način ponižavaju Bošnjaci, a kompromituje
sam jezik i pravo Bošnjaka na upotrebu jezika i pisma. „Moramo sprečiti da
polupismeni pojedinci bez adekvatne škole i fakultetskog odbrazovanja postanu
predavači bosanskog jezika jer će time i našu decu pretvoriti u polupismene što
je, očigledno, nekome namera“, rekla je odbornica Bukvić.
Veoma mi se dopada ideja o obnovi gradske kuće sa tipičnim načinom stanovanja i življenja karakterističnim za muslimanske običaje. Obožavam sećije, fildžane, mnogo toga. Nadam se da ima i neka kuća muzej sa tipičnim načinom stanovanja i življenja karakterističnim za pravoslavne običaje ili bar da takva ideja čeka na realizaciju desetak godina. Malo je smešno, ali ovako izgleda kada neko sa strane gleda rasprave u prijepoljskoj skupštini. Treba uvesti princip ravnopravnosti zbog onih koji mere grame i to je rešenje. A odbornici Bukvić poručujem da pita svoje roditelje kojim su jezikom govorili ili babu i dedu. Možda nije loše predložiti da se srpski jezik nazove bošnjačkim jezikom jer je to isti jezik. Naravno, šalim se ali sam htela da vidim kako to izgleda kada napišem. Prirodna potreba da narod želi da govori svojim jezikom, pretvorila se u glupost da se izmišljaju nova imena za isti jezik, crnogorski, hrvatski, bošnjački, samo srpski a ne srpskohrvatski. Ja bih to nazvala jednim jezikom sa posebnostima koje se odnose na dijalekt, lokalizme, naglasak, ne znam već, nisam neki stručnjak za jezik, ali odlično razumem i Bošnjake i Crnogorce i Hrvate. Braću po Titovoj liniji.
ОдговориИзбриши