Povodom početka školske 2012/2013. godine i još uvijek konačnog nerješavanja statusa bosanskog jezika u srbijanskom školskom sistemu, Bošnjačko nacionalno vijeće sa svojim odborima za jezik i pismo i obrazovanje pokreće niz višesmjernih akcija okrenutih ka ostvarenju cjelokupnog obrazovnog sistema na bosanskom jeziku na područjima gdje Bošnjaci čine apsolutnu ili relativnu većinu stanovništva.
Od predsjednika Republike Srbije Tomislava Nikolića, premijera Ivice Dačića i ministra prosvjete Žarka Obradovića zahtijevamo da poštuju važeće zakone Republike Srbije i omoguće Bošnjacima da u svim administrativnim, obrazovnim i drugim državnim aparatima uživaju ustavom i zakonima zagarantirana prava na maternji jezik. Podsejećamo ih da je bošnjačka zajednica jedina nacionalna zajednica kojoj se ta prava direktno ili indirektno osporavaju od strane državnih organa.
Nezamislivo je da u nomenklaturi zvanja još uvijek ne postoji zvanje profesor bosanskog jezika i književnosti i da ta adminstrativna začkoljica otvara mogućnost nesavjesnim upravama škola da manipuliraju ovim nastavnim predmetom. Također nedopustivo je da bosanski jezik bude fakultativni predmet u školama sa većinskim brojem đaka bošnjačke nacionalnosti, kao što je presedan da postojeće udžbenike za bosanski jezik država preko svojih nadležnih institucija ne pospješuje, ne dozvoljava izrade novih udžbenika za starije razrede niti inicira doštampavanje postojećih udžebenika, iako za to postoje realne potrebe.
Bošnjačko nacionalno vijeće nudi nadležnim državnim institucija da u partnerskim odnosima rješava ove i druge goruće probleme kako bi se preduprjedile posljedice neustavnog i nezakonitog djelovanja određenih državnih organa koji su direktno odgovorni za implementaciju posotjećih zakonskih odredaba.
Bošnjačko nacionalno vijeće će u narednom periodu problem nepoštivanja zakonskih obaveza državnih organa prema bošnjačkoj zajednici, posebice prava na izučavanje i korišćenje maternjeg jezika, aktuelizirati i pred međunarodnim faktorima.
(BNV)
Vreme je da se sakrivena kandila i ikone Srpskih svetaca vrate u svoje domove gde su nekad bili...U bivšoj SFRJ su, za samo dvadesetak godina, stvorene tri nove nacije. Evropsku porodicu naroda, pored Makedonaca, Titova garnitura je obogatila i sa Crnogorcima, koji su sve do 1945. bili Srbi, i Muslimanima, kojima je samo u nekadašnjoj Jugoslaviji vera priznata za naciju.Najveći deo muslimanskog plemstva u Bosni , Hercegovini , Staroj Raškoj , Crnoj Gori je srpskog porekla. Oni su, kao i njihovi potomci, bez obzira što su promenili veru i što su predano služili osvajaču, uvek znali za svoje poreklo i ko su bili. Štitili su i bogato darivali crkve i manastire, posebno u svom nekadašnjem zavičaju i u prilikama kada su to mogli da čine. Dovoljno je pomenuti slavnog Mehmed – pašu Sokolovića koji obnavlja Pećku patrijaršiju, svojoj majci podiže crkvu, gradi čuvenu na Drini ćupriju. Njegov brat Makarije Sokolović bio je patrijarh i radio u Pećkoj patrijaršiji.… Ahmet – paša Hercigović svojoj supruzi, lepoj Pavi, podiže crkvu i dozvoljava da nosi krst.Sinan – paša Sijerčić iz čuvene begovske kuće Sijerčićića dograđuje hercegovu crkvu u Goraždu , a njegovi potomci je održavaju, jer se u njoj nalazio grob njihovog pretka Radovana.Više od 20 turskih vezira bilo je srpsko-pravoslavnog porekla, a gotovo sve turske vojskovođe u XV i XVI stoljeću bili su islamizovani SRBI!Da je svest o pripadnosti muslimana srpskom stablu bilo među narodnim prvacima odnegovano pre stvaranja Jugoslavije, pokazuje muslimnsko-pravoslavni ugovor o uređenju Bosne i Hercegovine od 1902. godine, kojim je pokušano sprečavanje austrijske namere da sve došljake u Bosnu i Hercegovinu (strance) predstavi za Hrvate i da srpski jezik proglasi “zemaljskim“, ili “bošnjačkim“. Zato su uneli Član 11:“Narodni i službeni jezik je srpski, a pismo ćirilica. Ne priznaje se pravo zavičajnosti nikome — ko je došao s okupacijom ili posle nje, pa ni njihovim potomcima, makar da su u Bosni rođeni“.Šta bi na to rekli današnji intelektualci i državnici iz redova Srba muslimana? Onih u Bosni i Hercegovini, Raškoj i Crnoj Gori? Muslimani nikada nisu usvojili nijedan strani jezik pa ni turski i pored petovekovne vladavine Osmanlija. LJubomorno i uporno su čuvali svoj maternji jezik kojim su govorila i njihova dojučerašnja braća pravoslavci.
ОдговориИзбриши